Iako je od prvog izdanja knjige „Ognjena Marija livanjska” novinara i pisca Buda Simonovića prošlo već bezmalo 30 godina, ovo potresno svjedočanstvo o zvjerstvima ustaša nad Srbima u livanjskom kraju tokom Drugog svjetskog rata, ali i u ratnim sukobima devedesetih godina prošlog vijeka, i dalje pobuđuje veliku pažnju, jer je pretežno riječ o neposrednim kazivanjima i svjedočenjima slučajno preživjelih žrtava.
U knjizi, koja je do sada doživjela šest izdanja, koja je prevedena i na engleski i ruski jezik, pored ostalog, nalazi se i spisak od 1.587 imena stradalih Srba iz Livna i okoline, na kojem je više od 700 mlađih od 15 godina. Među njima je i veliki broj tek rođene djece. Samo na spisku žrtava iz sela Golinjevo, u kojem su istrijebljeni svi Srbi, recimo, nalazi se dvadeset i četvoro nekrštene djece.
Ti zločini bi, ipak, pali u zasjenak drugih koje su ustaše počinile u drugim krajevima, gdje je bilo neuporedivo više žrtava. Zločini u Livanjskom kraju, međutim, odskaču po nemilosrdnosti i bestijalnosti koju su ustaše ovdje ispoljile, po tome što su ovdje žive i zdrave ljude, pretežno nejač, bacali u jame „bezdanke” i onda ih danima dotucali kamenjem i bombama i morili žeđu i glađu.
Vrhunac svakako predstavlja jama Ravni dolac na Dinari, duboka više od 50 metara, u koju su ustaše na Ognjenu Mariju, 30. jula 1941. godine, bacile 218 žitelja, žena i djece iz sela Gornji i Donji Rujani. Njih četrnaestoro, trinaest mladih žena i djevojčica i jedan četrnaestogodišnji dječak, nekim čudom su ipak preživjeli i zahvaljujući prvenstveno jednom Hrvatu, ustaškom žandaru Vinku Tomašu, izvađeni i spašeni iz jame poslije mjesec i po dana (dvije od tih mučenica, Boja Lalić i Milka Maljković još su u životu!). Da čudo bude veće, tri od tih preživjelih mladih žena, Stana Lalić, Gospava Bošković i Sava Kozomara, bile u poodmakloj trudnoći. Stana u jami pobacila, a Gospava i Sava se normalno porodile dva-tri mjeseca pošto su izbavljene iz jame – Sava Kozomara čak rodila dvojke...
Zanimljivo je da je na svim od oko dvadeset u knjizi opisanih gubilišta, čak i u selu Golinjevu gdje je svih 256 Srba završilo u jami, uvijek nekim čudom ostajao neko da kaže kako je bilo, uprkos zlotvorima koji su na sve načine nastojali da sakriju svoje zločinačke tragove. Ako ništa drugo i neko od zločinaca je, pritisnut grižom savjesti, vremenom progovorio. Tako se, recimo, zahvaljujući Ismetu Duranu, mladom vozaču autobusa smrti saznalo o bestijalnim orgijama koje su ustaški koljači izvodili nad Srbima u šumi na Kupreškim vratima gdje se završavalo njihovo obećano spasonosno putovanje u Srbiju. Zahvaljujući grozomornoj ispovijesti Ismeta Durana, koja je našla mjesta i u knjizi „Ognjena Marija livanjska”, znameniti Lordan Zafranović će snimiti one stravične scene ustaških zvjerstava u svom kultnom filmu „Okupacija u 26 slika” koji će ga proslaviti i kao čovjeka i kao sineastu (Zafranović – i to je malo poznato - nije pristao da iz filma izbaci te grozomorne epizode, tih nekoliko minuta užasa i ustaškog orgijanja čak ni po cijenu „Oskara”!).
Uprkos svemu, knjiga „Ognjena Marija livanjska” jeste knjiga tuge i bola, ali nije knjiga mržnje, već krik protesta protiv zla u ljudima, apel da se ono nikad i nigde više ne ponovi, poziv da se ne zaborave ni oni mudri, hrabri i plemeniti ljudi, inovjerci koji su imali snage i smjelosti da se i u tom obezljuđenom, svirepom vremenu uzdignu i odupru zlu i zlotvorima iz svoje vjere, da pokažu da su ljudi i da ljude ne cijene po kapama već po glavama - da ne gledaju ko se kako krsti i ko se kako Bogu moli...
Ova knjiga stoga i dalje pobuđuje pažnju i nepodijeljeno poštovanje svih kojima je stalo do istine, koji osuđuju svaki zločin bez obzira ko ga, u ime koga i u ime čega čini.
A.Ć.

Knjiga od danas uz „Dan”

Knjiga „Ognjena Marija livanjska” u izdanju udruženih izdavača Crne Gore, Srbije i Bosne i Hercegovine (bogato ilustrovano, tvrdi povez na skoro 600 strana), može se kupiti uz „Dan” na svim prodajnim mjestima novina po cijeni od 10 eura, ili u poslovnicama „Dana”.